Kriptozafija-blizanački govor

Odgajanje blizanaca po svemu je specifično. Verovatnoća da se rode blizanci raste sa starošću majke, pa porodilje između 35. i 39. godine uglavnom rađaju blizance, a statistike pokazuju da se češće rađaju blizanci istog pola. Između blizanaca postoji posebna veza, a istraživanja pokazuju da se često razvijaju drugačijim ritmom od ostale dece. To se naročito odnosi na sposobnost govora.

Po raznim istraživanjima većina blizanaca kasnije progovore od svojih vršnjaka, naročito ako su prevremeno rodjeni, ili je bila niska telesna težina. Razlog je takođe i što roditelji ne razvijaju dijalog sa svakim detetom pojedinačno već im se obraćaju kao celini.

Tokom prve dve godine života blizanci veći deo vremena provode zajedno, izloženi fonemskoj i motornoj imitaciji.  Kao posledica fonetske igre razvija se „tajni jezik“  poznatiji kao „blizanački govor“ koji se još i stručno se naziva kriptofazija, autonomni govor ili idioglosija. Neispravno izgovaraju reči, čak nove izmišljaju, a medjusobno dobro se razumeju. Blizanci jedan drugog vode kroz razvoj i na taj način dobijaju potvrdu od ovog drugog da li nešto dobro ili loše rade a samim tim i zadovoljstvo interakcije. Ova situacija podstiče produženu upotrebu personalizovanog stila interakcije koju često karakteriše abnormalna intonacija i ritam. Upotreba nezrelih glasovnih modela, „idiosinkrazija“ postaje uočljivija kada deca izlaze iz faze „tepanja“ .

Oko treće godine uzrasta sami prestaju da pričaju svojim jezikom. Ukoliko i dalje pričaju na taj način, i tako se izoluju od okruženja treba potražiti savet logopeda.

Specifičnost blizanačkog govora je da jedan mališan spretniji u govoru, dok drugom razvijenija je motorika, a razumevanje govora je prisutno pa roditelji ne alarmiraju smatrajući da je ovakvo govorno ponašanje prolazno. Svako govorno kašnjenje može da utiče na otežano učenje i usvajanje školskih veština u kasnijem uzrastu, te ga ne treba olako shvatati.

Kako unaprediti njihov razvoj?

Razvoj govora je pod uticajem biloških i sredinskih faktora. Ukoliko postoje predispozicije za razvoj govora (inteligencija, razvijen sluh i motorika govornih organa) govor se nece razvijati bez sredinskih činilaca. Zato je neophodno uključiti sredinske činioce kako bi podsticali razvoj blizanaca, te je neophodno da im se obraćamo svakom posebno, da ih pratimo i uključujemo se u njihove interakcije, budemo strpljivi, čekamo odgovor i na taj način podstičemo dvosmernu komunikaciju.

Na taj način će svako od učesnika u komunikaciji imati faze: slušanja, razmišljanja i obraćanja i tako ćemo podsticati ne samo njihov govorni već i socio-emocionalni razvoj. Na ovaj način uključujemo treću osobu u njihovu dvosmernu interakciju i učimo ih novim modelima komunikacije.

Škola i vrtić

Kada su u pitanju škola i vrtić, istraživanja pokazuju da nije dobro razdvajati blizance, odnosno da je poželjno da budu u istoj grupi ili razredu. Kod onih koji su razdvojeni primećena je smanjena koncentracija i motivacija, a stručnjaci to objašnjavaju time da stalno misle na brata ili sestru, da im oni previše nedostaju, pa ne mogu da se fokusiraju na igru ili učenje. Razdvajanje može da pomogne razvoju govora, ali nije dobro to raditi na silu, pa im zbog toga dozvolite da budu zajedno, a kada sami izraze želju da budu razdvojeni, što se obično dogodi u višim razredima osnovne škole, tada im to i dozvolite.