Značaj pokaznog gesta za progovaranje

Govor obuhvata impresivni govor (razumevanje onoga što je izrečeno) i ekspresivni govor (produkciju, kada se rečima iskazuju potrebe, želje, mišljenje, namere).

Gestovi igraju veliku ulogu u razvoju govora i jezika kod dece jer nam pokazuju na koji način će se ekspresivni govor razviti. Da bi se ekspresivni govor razvio neophodno je da dete razume govor. Kada dete razume govor tada je stvorena baza da to što razume upotrebi u svojoj ekspresiji.  Ono što prethodi govoru jeste iskustvo koje dete stiče senzomotornim i ranim psihomotornim aktivnostima.

Jedan od najranijih oblika gestova je pokazivanje. Gestovi se kod dece javljaju između desetog i dvanaestog meseca, pre prvih reči, i podrazumevaju pokrete telom kojima se prenose određene poruke. Pokaznim gestom dete izražava svoje potrebe i želje dok ne razvije govor na tom nivou da umesto njega  koristi reči da izrazi potrebu.

Formiranje i upotreba pokaznog gesta vezano je za finu motoriku, vizuomotornu koordinaciju, auditivnu i vizuelnu pažnju. Da bi dete moglo da upotrebi pokazni gest neophodno je da se mišići šake diferenciraju (razlikuju) tako da dete može voljno da pokreće odnosno ispravi kažiprst.

Pokazni gest je važan i za savladavanje telesne šeme jer će prstom pokazati gde mu je glava, oko, nos, a gde su usta. Što više bude pokazivalo različite delove tela i dodirivalo ih bolje će upoznati svoje telo, a to je bitno za dobru komunikaciju na najranijem uzrastu. Dobro razvijena motorika omogućava detetu pored ostalog i izvršavanje naloga, koje je znak razumevanja govora.

Za razvoj govora je potrebna i razvijena sposobnost imitacije. Imitacijom pokreta tela se stvaraju šeme kao osnova svesne namere – govora i jezika.

Između prve i druge godine života (faza progovaranja) potrebno je detetu skretati pažnju na različite zvukove iz prirode tj.onomatopeju. Radnje i gestove treba uvek propratiti govorom. Stimulacija deteta ne bi trebalo da bude stereotipna već raznovrsna sa novim stimulativnim zadacima.

Ako dete ne pokazuje predmete iz svoje okoline, ne pokazuje delove tela, ne imitira jednostavne aktivnosti koje se od njega traže – to je znak da odstupa od razvojnih normi, te je potrebno da se jave stručnjaku –logopedu za adekvatnu pomoć.

 

Vanja Radić Prvulj, master logoped